Postoji i druga strana burnouta – fenomen rust-out, o kome se sve češće govori. Nije reč o tome da je obaveza previše, rokovi pritiskaju ili radni dan traje duže nego što bi trebalo. Problem nastaje kada nema izazova, a dani se pretvaraju u niz istih zadataka. Rutina preuzima, a profesionalno napreduje polako nestaje.

Ovaj osećaj profesionalne stagnacije izazvan je dugotrajnom nedovoljnom stimulacijom, izazovima i osećajem svrhe. Termin je 2019. godine uvela psihoterapeutkinja Paula Coles, opisujući situaciju u kojoj zaposleni nisu preopterećeni, već hronično nedovoljno angažovani.

Na prvi pogled, posao bez velikog pritiska može zvučati kao privilegija. Međutim, kada nedostatak izazova postane pravilo, posledice mogu biti vrlo slične onima koje izaziva preopterećenost. Gubi se motivacija, slabi interesovanje, a posao se svodi na puko odrađivanje.

Jedan od razloga zbog kojih je rust-out danas posebno aktuelan jeste i promena načina rada. Ekonomska neizvesnost i nesigurno tržište rada navode mnoge ljude da ostanu na poslovima koji im više ne pružaju profesionalno zadovoljstvo. Stabilna primanja su važnija od profesionalnog razvoja. Istovremeno, automatizacija i veštačka inteligencija preuzimaju deo složenijih zadataka, dok zaposlenima često ostaju repetitivni poslovi.  Proveravanje podataka, obrada dokumenata, administracija i korekcije sadržaja.

Kada se tome pridruži osećaj da nema prostora za napredovanje, lako je izgubiti motivaciju. Ne vidiete zašto biste preuzmali nove zadatke, učili nove veštine ili ulagali dodatni trud. Vremenom ne stagnira samo karijera – mogu početi da slabe i veštine koje ne koristite.

Pročitajte i: Zašto žene sve češće odbijaju unapređenje – i to nema veze sa ambicijom

Kako da prepoznate rust-out

Za razliku od burnouta, koji je često praćen intenzivnim stresom i iscrpljenošću, rust-out se razvija tiho. Može proći dugo vremena pre nego što postane jasno da problem nije samo dosadan period na poslu.

Gubitak ambicije

Prvi znak može biti osećaj da više nema razloga truditi se više od minimuma. Posao se i dalje obavlja, ali nestaje energija koja je ranije stajala iza njega. Nema više inicijative za nove ideje, izbegava se uključivanje u projekte i saradnju. Radni dan se sve češće svodi na ispunjavanje osnovnih obaveza.

Prokrastinacija može postati deo svakodnevice, ne zato što je zadatak naročito težak, već zato što deluje potpuno nevažno. Ciljevi postaju nejasni, a ideja o profesionalnom napredovanju sve udaljenija.

Emocionalna ravnodušnost

Kod rust-outa posao može početi da izaziva svojevrsnu emocionalnu prazninu. Nema velikog nezadovoljstva ili otvorenog konflikta – jednostavno nema mnogo toga što izaziva bilo kakvu emociju.

Osoba može imati osećaj da je odvojena od svrhe svog posla i da više nije važno kakav će biti rezultat. Gledanje na sat i čekanje kraja radnog vremena postaju uobičajeni, dok zadaci deluju monotono i besmisleno.

Nestanak radoznalosti

Jedan od suptilnijih znakova jeste gubitak profesionalne radoznalosti. Pitanja se više ne postavljaju, nove prilike se ne traže, a učenje ne deluje vredno dodatnog napora.

Umesto želje da se nešto istraži, nauči ili uradi drugačije, pojavljuje se zadovoljavanje minimumom. To je posebno problematično jer upravo radoznalost održava profesionalni razvoj. Kada nestane, lako dolazi do stagnacije i gubitka veština.

Razdražljivost, cinizam i umor

Iako je rust-out posledica nedovoljne stimulacije, ne znači da osoba oseća višak energije. Naprotiv, besmislen i repetitivan rad može biti iscrpljujući.

Vremenom sitnice počinju više da nerviraju, raste cinizam prema poslu i kolegama, a ravnodušnost postaje način zaštite od dodatnog razočaranja. Čak i kada nema mnogo posla, stalno obavljanje zadataka koji ne nude nikakav osećaj postignuća može stvarati mentalni umor.

Šta učiniti kada prepoznate rust-out?

Prvi korak nije odmah traženje novog posla, već pokušaj da utvrdite šta tačno stvara osećaj stagnacije.

Vredi napraviti malu profesionalnu inventuru: Koji zadaci donose energiju, a koji je oduzimaju? Da li vam više prijaju kreativni poslovi, rad sa ljudima, rešavanje problema ili učenje novih stvari? A šta stalno odlažete i šta izaziva osećaj monotonije? Ovakva analiza može pokazati šta bi trebalo raditi više, a šta bi, ako je moguće, trebalo reorganizovati ili delegirati.

Sledeći korak je razgovor sa nadređenim. Usmerite razgovor na razvoj – novi projekat, veću odgovornost, rada sa drugim timom,  zadatke koji angažuju vaše veštine.

Pomaže i vraćanje radoznalosti, čak i kroz male promene. Nova veština, mentorstvo, uključivanje u projekat koji nije deo uobičajene rutine ili razgovor sa kolegom sa kojim ranije niste sarađivali. To mogu biti mali, ali značajni pomaci. Umesto čekanja na veliku profesionalnu promenu, korisno je postaviti nekoliko manjih ciljeva koji vraćaju osećaj napretka.

Kada rust-out ukazuje na vreme za promenu posla

Nijedan posao nije uzbudljiv svakog dana i određena količina rutine je normalna. Problem nastaje kada dugotrajna dosada, ravnodušnost i osećaj da se ništa ne razvija postanu trajno stanje.

Ako razgovor sa nadređenim, promena rutine i novi izazovi ne donesu nikakav pomak, možda problem nije način obavljanja posla, već sama pozicija.

To ne znači da treba da date otkaz preko noći. Ponekad je prvi korak samo istraživanje alternative. Osvežavanje biografije, pregledanje konkursa, razgovor sa ljudima iz struke. Ili istraživanje koje bi pozicije bolje odgovarale vašim sposobnostima i interesovanjima.

Burnout govori da je teret postao prevelik. Rust-out upozorava da je izazova premalo. I dok prvi zahteva prostor za oporavak, drugi često zahteva povratak radoznalosti, učenja i osećaja da ono što radite ima smisla.

Zanimaće vas i: Ne vole svoj posao, ali ne žele da odu: Šta je job hugging?

Wannabe Magazine

Foto: Lummi/Benginur Hajjaj