Za generaciju Z odmor retko znači i isključivanje. Čak i kada nema obaveza, telefon je na dohvat ruke, poruke stižu, posao ostaje prisutan u pozadini, a društvene mreže neprestano nude novi sadržaj. Rezultat kognitivna iscrpljenost u paradoksu savremenog života. Dok fizički možete sedeti, ležati ili biti na odmoru – mozak i dalje radi punom parom.

Istraživanja pokazuju koliko je ovaj problem izražen upravo među najmlađom generacijom odraslih. Većina pripadnika generacije Z oseća krivicu kada tokom odmora „ne radi ništa“. Najmanje tri sata dnevno mladi provode na telefonu i tokom godišnjeg odmora i redovno proveravaju poslovne poruke van radnog vremena. Uglavnom osećaju krivicu ukoliko na njih ne odgovore.

Već je normalizovano da generacija Z previše koristi telefone. Ali to otvara mnogo šire pitanje: Šta se događa kada generacija odraste u svetu u kome nikada nije naučila kako izgleda pravo isključivanje?

Dopašće vam se i: Zašto su ljudi sa više slobodnog vremena često srećniji od onih sa više novca

Kognitivna iscrpljenost generacije Z koja „živi“ na mreži

Generacija koja je odrasla onlajn

Milenijalci su poslednja generacija koja pamti detinjstvo bez stalne internet konekcije i pametnog telefona. Generacija Z, međutim, praktično je odrasla unutar digitalnog sveta.

Internet, društvene mreže, aplikacije i pametni telefoni nisu za njih bili tehnološka revolucija kojoj su se postepeno prilagođavali. Oni su bili deo svakodnevice od najranijih godina. Istovremeno, odrastali su u periodu u kome su produktivnost, dostupnost i stalna povezanost postali društvena norma.

Zbog toga je teško napraviti granicu između „uključenog“ i „isključenog“ stanja. Posao, prijatelji, zabava, informacije, finansije i društveni život – sve se nalazi na istom ekranu.

Ranije je dosada – stanje bez stimulacije – imala svoje mesto u svakodnevnom životu. Kada bi se završila televizijska emisija, pročitala knjiga, obavio telefonski razgovor, mogla se iskusiti dokolica.

Ali ta praznina, koliko god danas zvučala neproduktivno, mogla je da bude dragocena. Mozak je imao priliku da luta, da sanjari, povezuje misli i spontano se odmori.

Danas taj „prazan hod“ ispunjava telefon – novi video, poruka, vest, fotografija, komentar, informacija. Čim nastane praznina, ona se popunjava. Osećaj dokolice ne donosi opuštanje, već zahteva angažovanje.

Dopašće vam se i: Dragocena dokolica

Kada odmor počne da izaziva krivicu

Dodatni problem predstavlja kultura produktivnosti koja odmor često prikazuje kao nagradu koju treba zaslužiti. Vreme provedeno bez konkretnog rezultata doživljava se kao izgubljeno vreme.

Društvene mreže taj osećaj dodatno pojačavaju. Tuđa dostignuća, putovanja, treninzi, poslovni uspesi i savršeno organizovani dani dostupni su u svakom trenutku. Čak i kada se ne radi, može izgledati kao da svi drugi nešto postižu.

Za generaciju koja je tek na početku karijere tome se pridružuju nesigurnost zaposlenja, visoki troškovi života i pritisak da se što pre dokaže. U takvom okruženju usporavanje lako počinje da liči na zaostajanje.

Zato se odmor ne doživljava kao osnovna potreba, već kao luksuz.

A upravo tu nastaje začarani krug. Kognitivna iscrpljenost donosi potrebu za odorom, ali odmor izaziva krivicu.

Pročitajte i: Mudri i efikasni načini za detoksikaciju uma

Kognitivna iscrpljenost – telefon kao infrastruktura života

Poseban izazov predstavlja činjenica da isti uređaj služi gotovo svemu. Na telefonu se proveravaju poslovne poruke, odgovara prijateljima, čitaju vesti, plaćaju računi i gleda zabavni sadržaj.

Zbog toga ne postoji prirodna granica koja označava početak odmora. Svaka nova notifikacija zahteva makar kratku procenu: da li odgovoriti, pročitati ili ignorisati? Čak i kada se poruka ne otvori, sama mogućnost da nešto čeka može održavati osećaj budnosti.

Još je podmukliji način na koji se skrolovanje predstavlja kao odmor. Ono jeste fizički lako i ne zahteva naročiti napor, ali mozak tokom skrolovanja ne miruje. Svakih nekoliko sekundi pojavljuje se novi stimulans, nova informacija ili nova slika koju treba obraditi.

Zato sat vremena provedenih na telefonu može proleteti, ali bez obnavljanja energije. Pravi odmor trebalo bi da ostavi osećaj veće jasnoće. Ako se nakon „odmaranja“ oseća još veća mentalna zasićenost, verovatno nije reč o oporavku.

Kako da se isključite?

Sposobnost odmora nije izgubljena – samo je možda potrebno da je malo uvežbate.

Da bi se izbegla kognitivna iscrpljenost, prvi korak su male granice. Poslovna poruka koja stigne u 21 sat ne mora automatski da dobije odgovor. Telefon ne mora biti prva stvar koju uzimate u ruke ujutru. Prvih dvadesetak minuta dana možete posvetiti kafi, tišini, pogledu kroz prozor ili kratkoj šetnji, umesto vestima i notifikacijama.

Važno je i naučiti da se odmor ne meri produktivnošću. Šetnja bez cilja, dugi ručak, čitanje, boravak u prirodi ili jednostavno sedenje sa svojim mislima nije gubljenje vremena. To je vreme tokom kojeg organizam konačno ne mora da proizvodi rezultat.

I godišnji odmor zahteva određenu veštinu. Nekoliko dana često nije dovoljno da se um zaista odvoji od posla. Prvi dan može biti ispunjen navikom proveravanja poruka i razmišljanjem o obavezama. Tek nakon nekoliko dana telo i mozak počinju da shvataju da više ne moraju da budu u stanju pripravnosti.

Zato kraći, ali redovniji odmori sprečiti da se pojavi potpuna kognitivna iscrpljenost.

Generacija Z možda zaista nije imala priliku da nauči kako izgleda život bez stalne stimulacije. Ali to ne znači da je osuđena na nju.

Isključivanje nije lenjost, niti je prazno vreme znak nedostatka ambicije. To je veština koja omogućava da se pažnja, energija i mentalni kapacitet ponovo vrate. U svetu koji neprestano traži još jedan odgovor, još jedan klik i još jedan rezultat, sposobnost da ne radite ništa je jedna od najvažnijih veština savremenog života.

Zanimaće vas i: Kad vam je potreban mentalni odmor – 7 brzih načina da se „resetujete“

Wannabe Magazine

Foto: Lummi/Mariana Pedroza